Moguće kozmetičke promjene standarda

Kao što sam već istaknuo, kozmetičke su one promjene u kojima se mjenja samo pravopis, a izgovor ostaje isti.

Pisanje ije/je

Pisanje je odraza dugog jata jedno od najnesretnijih rješenja u hrvatskom pravopisu.

-- Mate Kapović, Hrvatski standardni jezik - evolucija ili revolucija?

Pisanje ije ili je je toliko složen problem da se o njemu može napisati cjela knjiga. To je svakako najveći pravopisni problem, ljudi su vrlo nesigurni oko pisanja ije/je. Nekadašnji standardni jezik je propisivao da se ije treba i izgovarati kao dva sloga, /i-je/, ali danas se propisuje da ga treba izgovarati kao /jē/, dakle s dugim e, a bez i. Zanimljivo je da -- iako postoji i ideja da ije stoji za diftong /ie/ (pa i da se tako piše!) -- nitko se nije sjetio da je diftong poseban glas, i sljedom toga bi ije (ili ie) trebalo biti i posebno "slovo", na isti način kao što je dž posebno "slovo" -- zapravo, digraf koji se tretira kao jedna jedinica u abecedi. Tako bi hrvatski pravopis zapravo trebao imat 31 "slovo", ako bi bili principijelni.

Pisanje ije za izgovor /jē/ je potpuni izuzetak u hrvatskom pravopisu, jer se inače duljina samoglasnika ne bilježi, a pogotovo ne pisanjem drugog samoglasnika koji se ne izgovara. Postoje tri načelno mogućnosti:

1. status quo
2. uvođenje posebnog zapisa umjesto ije (npr. ie)
3. ujednačavanje pisanja ije i je (npr. je)

Postoji i argument za status quo, koji je iznio Mate Kapović u istom članku u kojem je napisao da je rječ o jednom od "najnesretnijih rješenja":

Dovoljno je samo pomisliti da bi se trebala mijenjati službena imena Rijeke i Osijeka i jasno nam je o kakvim promjenama govorimo.

Po mom mišljenju, to ipak nije tako. Evo zašto.

Imena se ne mjenjaju promjenom pravopisa: da je tako, ne bismo imali Beli Manastir, Tisno, Čakovec i slično, već Bijeli Manastir, Tijesno, Čakovac.

Promjenu ionako već i sad može inicirati samo lokalna samouprava, neovisno o primjeni pravopisa.

Ako bi se uvela dvostrukost ije/je -- što ne bi bilo neobično, budući da postoje dvostrukosti zadatci/zadaci, gdje se različito piše a isto izgovara -- i stara imena gradova, kao i svi stari tekstovi bi ostali unutar pravopisa.

Nisam siguran zašto nikom nije nešto ovakvo palo na pamet. Dvostrukost zadatci/zadaci je vrlo slična dvostrukosti lijep/ljep -- postoje dva moguća načina pisanja, ali samo jedan način čitanja -- /zadaci/, /ljēp/.

Dakle, toleriranje dvostrukosti u pisanju (ije i je) tamo gdje se izgovara /jē/ je isključivo promjena grafije, i to zapravo minimalna.

Pisanje negacije

[nastavlja se]